Prag – Kruna Češke Republike

Nakon Mostara i Starog mosta došao je red da napišem nešto o gradu s još jednim mostom, jednim od najpoznatijih u Europi, o Karlovu mostu.

Ovo je naše treće putovanje u Prag jer ovako predivan grad zaslužuje da ga se posjeti više puta i “utvrdi” gradivo.
Prag je grad zbog kojega će ljubiteljima arhitekture i kulture klecati koljena. Vjerujem i da je to grad koji nikoga , ali baš nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Kada zakoračite u ovaj “zlatni grad”, kako ga nazivaju od milja, pustite mašti na volju i osjećajte se kao u nekoj bajci u kojoj ste upravo vi glavni lik, jer ovaj grad uistinu priča jednu posebnu priču.

Cijeli grad je prepun zanimljivosti, i kada bi krenula nabrajati sve dvorce, crkve, muzeje, spomenike, i ostala važna mjesta, trajalo bi to satima. I zato slobodno mogu napisati da Prag nije običan grad. Prag je umjetnost.
Što se tiče vječnog pitanja ” što posjetiti”, koje se nameće pri svakom putovanju, teško je navesti par “stvari” jer sve ovisi o osobi koja putuje, njenim željama, mogućnostima i naravno novcu i vremenu koje ima na raspolaganju. Ja sam izdvojila par mjesta koja su po mom izboru “glavne” atrakcije Praga.

Mi imamo naviku da kada dođemo u hotel, na recepciji uzmemo mapu grada i napravimo svoj plan razgledavanja, da ne gubimo vrijeme lutajući po gradu. Nekako si volimo to sve organizirati, barem onako “u grubo”. Hotel Art Hotel Praha u kojem smo mi odsjeli je divan mali obiteljski hotel, a nalazi se tik do nogometnog stadiona “Sparte”. Hotel svakako preporučujem jer se nalazi u mirnom dijelu grada (osim kad je nogometna utakmica, pretpostavljam), i svega dvadesetak minuta šetnje kroz park do centra grada. Na žalost mog muža, a na moju sreću, tih dana našeg boravka u Pragu se nije igrala niti jedna nogometna utakmica. Imao je peh kao i kad smo bili u Barceloni. Ali šalu na stranu, nismo ni došli zbog nogometa. Hotel možete rezervirati na ovom linku.

Sad da se vratim na ono što vidjeti u Pragu, a krenut ću od najpoznatijeg europskog Karla i njegovog mosta. Kralj Karlo IV je položio kamen temeljac za izgradnju mosta davne 1357. godine, i most se tada nazivao Kameni most ili Praški most sve do 1870. godine kada je službeno nazvan Karlov most. Izgrađen je da bih povezao Stari grad s Malom Stranom, a ukrašen je s 30 statua, zapravo su to kopije a originali se dobro čuvaju od oštećenja. Vjerujem da se iza ovakve ljepote krije velika ljubav jer su sve svjetski poznate i očaravajuće građevine upravo zbog ljubavi nastale.S obje strane mosta se nalazi po jedan toranj, i ako nemate strah od visine i pucketanja pod nogama zbog starih drvenih stepenica, onda vam svakako preporučujem jer je pogled na grad neopisiv.

Prva asocijacija na središte Praga je Karlov most, ali ipak je Starogradski trg (Staromestské namesti) glavno središte. Na trgu se nalazi crkva Naše Gospe pod Tynom (Tynsky chram), prelijepa crkva sa svoja dva prepoznatljiva crna tornja, zatim crkva svetog Nikole, Gradska vijećnica s najstarijim astronomskim satom iz 1410. godine koji je još u funkciji i oglašava se na svaki puni sata. U središtu trga se nalazi kip u spomen češkom reformatoru Janu Husu, poznatom po mnogočemu ali nekako se najviše pamti po svojoj ulozi teologa koji se suprotstavio Crkvi kao instituciji. Osim povijesnih i kulturnih znamenitosti na trgu se nalaze i brojni restorani, ali ako ne želite izdvojiti poveću svotu novca za objed onda bolje da ih zaobiđete.

Praški dvorac (Pražsky hrad) je najveći dvorac na svijetu u kojem se još uvijek stanuje, a tu čast ima, naravno, predsjednik Češke Republike. Ne mogu se odlučiti dali mi je ljepši pogled iz dvorca na grad, ili iz grada na dvorac. Ali svakako je najljepši dvorac kojeg sam do sada vidjela, i za njega svakako vrijedi ono ” slika govori više od tisuću riječi”.
Među zidinama dvorca, pažnju turista zasluženo plijeni gotička katedrala svetog Vida, ujedno i najveća crkva u Pragu. Ulaz u prvi dio katedrale je besplatan, i od tu možete onako “okvirno” vidjeti katedralu, a za ulazak u drugi dio i razgledavanje do sitnih detalja ćete ipak morati kupiti ulaznicu. Osim prelijepe arhitekture i bogate kulture, vrtova, tornjeva, galerije, dvorac ima još nešto za ponuditi, i zato svakako preporučujem da u dvorac dođete za vrijeme predaje odnosno smjene straže Predsjedničke garde. Ceremonija se odvija svakih sat vremena ispred ulaza u Prvo dvorište, ali je ipak najljepša ceremonija koja se odvija svakog dana točno u podne uz fanfare i zastave.

Prag je grad u kojem će uživati sve generacije, a posebno mjesto u njemu pronalaze studenti iz cijelog svijeta, i svi mladi ljudi željni dobre zabave za malo novca. Ljubitelji piva ga obožavaju. Logično, zar ne? A ako i niste baš veliki ljubitelj piva,  u Pragu ga ipak morate popiti, čisto onako za tradiciju! I sada dolazimo do onog dijela gdje se ljubitelji piva i fanovi Hajduka osjećaju kao “svoj na svome”, a to je nezaobilazna pivnica “U Fleku”. Jer kakav bi to hajdukovac bio koji dođe u Prag a ne posjeti pivnicu u kojoj je Hajduk osnovan.

Doslovno svaka građevina ima svoju priču, od dobro poznatih velikih zgrada pa sve do najmanjih kućica koje nisu baš poznate ali i dalje privlače pozornost. Zato se kaže da je u Pragu lako biti turist jer i kada zalutate u neki kvart ili ulicu, otkrit ćete nešto novo i zanimljivo. Nakon par dana razgledavanja i istraživanja zapitate se postoji li uopće jedna “obična” zgrada.

Nije Češka Republika poznata samo po pivu jer ipak treba prije dobro i pojesti. Gulaš miriše sa svih strana, i definitivno ga treba kušati u nekoj od domaćih izvornih kuhinja. Mi smo se odlučili za restoran koji se zove Češka Kuhinja (Česká Kuchyně), prefina i prejeftina jela, u totalno starinskom izvornom restoranu.

I da završim ovu priču sa šećerom na kraju! Kao i većini turista tako je i meni pažnju privukao “smotuljak” na žaru, odnosno tradicionalna češka poslastica Trdelnik. Trdelnik imaju u ponudi sa šećerom, čokoladom, ili punjen sa sladoledom po želji. Nemojte uopće birati, probajte ih sve. Mene su oduševili, i mirisom i okusom. Kao i Prag i to po treći put, a sigurno ću ga posjetiti barem još jednom.