Zašto volim putovati?

“Opet putuješ?”
“Zašto toliko putuješ?”
“Kamo ćete sada?”

Ovo su jedna od najčešćih pitanja koja dobijem i zato sam odlučila odgovoriti na njih.

Zašto volim putovati?

Na ovo pitanje ne postoji jedinstven odgovor koji bih vam mogla dati. Emocije su odgovor. I ljubav. Strast. Sjećanja i uspomene. Zar treba dalje nabrajati? Mislim da ste shvatili o čemu se točno radi.
Putuje se metar po metar, kilometar po kilometar da se duša napuni emocijama a srce radošću i trenutcima od kojih preskoči par puta.

“Sve pare svijeta za 10 dkg dobrih osjećaja”

-Sjećaš li se kada smo 2007. godine otišli u Crnu Goru i umjesto 7 ostali 11 dana?
-Kada smo novac za putovanje na Karibe skupljali više od 2 i pol godine?
-Sjećaš li se kada sam plakala od sreće u sred pustinje jer sam ostvarila još jedan san?

Mogla bi sada ovako nabrajati do sutra. I neću skrivati da sam jako emotivna osoba i da zaplačem od sreće na skoro svakom putovanju, i od ponosa jer sam ispunila još jedan san.
Emocije, to je ono što mi je najvažnije u životu.
Uspomene, to je ono što se na kraju računa.
I zato putujem, što češće i duže mogu.
I zato svoj novac ulažem u putovanja a ne u krpice i na gomilanje nepotrebnih stvari. Jer će mi jednog dana, kada ostarimo, naboramo se i kosa nam dobije sive tonove, biti važniji razgovori: “Hej stari, sjećaš li se kako smo se danima skitali po Lisabonu, Barceloni, Americi, Aziji,…” od razgovora tipa: “sjećaš li se kakve sam cipele imala 2001. godine, ili torbicu 2017. godine'”

I zato novac ulažem u sebe a ne na sebe jer mi ovo unutarnje bogatstvo vrjednije, ne može mi ga nitko ukrasti niti oštetiti.

Putovanja su znanje koje se ne uči u školama

Više sam na putovanjima naučila o sebi i drugima nego igdje drugdje. Nikada se kući nisam vratila kao ista osoba, uvijek se nešto dogodi što me promjeni ili upoznam neke nove ljude koji trajno ostave pečat u mom životu. U školama se često uče krive i nepotrebne informacije o raznim kulturama, vjerama i narodima. Mediji nas svakodnevno bombardiraju opasnostima u drugim državama koje nemaju veze s vezom.

Povijest dobije totalno drugo značenje, u školi me nikada nije previše zanimala a sada ne propuštam obilaske povijesnih znamenitosti i građevina u nekom gradu.

Učenje stranih jezika je sada dobilo potpuno drugi smisao. U školi mi se nažalost najčešće svodilo na bubanje napamet samo zbog ocjene, a danas s guštom učim svaku novu riječ nekog jezika.

Zahvalnost

Često smo razočarani državom u kojoj smo rođeni, politikom, možda nekim običajima pa čak i ljudima. Ali kada nam se “dogode” države po svemu “lošije” od naše domovine, mijenjamo pogled na sve pa se zahvaljujemo za državu u kojoj smo rođeni. Naravno da uvijek može biti bolje, ali može biti i gore.

Putuj, ili nemoj. Radi što god hoćeš, samo to radi zbog sebe, i uživaj. Uživaj toliko jako da ti srce puca od ponosa.