Hedonizam u Lisabonu

Pišem pa brišem, skratim pa mi bude žao.
Ne mogu opisati Lisabon u samo jednom tekstu, jednostavno ne mogu. Jer Lisabon se ne da skratiti, tu se ne može ništa “na pola”. Ovaj grad te toliko jako “zagrli” i “ne pušta” dok se ne zaljubiš u njega.

Tko god voli Španjolsku voljet će i Portugal, sigurno. Oduvijek ih zamišljam kao brata i sestru. Dosta su slični a opet različiti.

U Lisabon smo putovali u veljači, iz tada hladnog Münchena. Avionske karte smo kupili preko Skyscanner.
Danima prije smo pratili vremensku prognozu da bi se znali prikladno spakirati, ali veljača k’o veljača, čas smo bili u kratkim rukavima a čas u laganim jaknama.

Putovali smo samo s ručnom prtljagom tako da izlaz s aerodroma nije dugo trajao. U međuvremenu smo pozvali Uber koji se može platiti samo preko Uber mobilne aplikacije. Aerodrom je od grada udaljen samo 13 km.

Smještaj u Lisabonu

Moram priznati da nam je na svakom putovanju smještaj jako bitan i uvijek biramo super hotele, najbolje što si u tom trenutku možemo priuštiti.
Par dana prije putovanja sam bila u velikoj gužvi zbog posla i nisam imala vremena da smještaj biram i “proučavam” danima kako to inače radim. Pronašla sam jedan smještaj, misleći da je to klasičan hotel, fotke sobe su bile ok, ništa posebno ali ipak malo drugačije nego sto inače biramo i rezervirala sam ga.

Ime hotela “Casa do Mercado” mi je zvučalo kao iz neke portugalske ili meksičke serije iz mojih mladih dana u kojoj su glavne glumice Marisol i Esmeralda. Čak ponešto i znam od oba jezika zahvaljujući upravo ovim dvjema glumicama pa mi nije jasno kako mi je promaklo ovo “Casa”. Bilo kako bilo, stigli smo mi u (naš) hotel i na mini recepciji predali putovnice. Prvo smo pomislili da je vozač Ubera pogriješio adresu, ali onda smo se uspješno checkirali i ta teorija zavjere je pala u vodu. Zatim nas je recepcioner otpratio do sobe koja se nalazila u istoj zgradi ali je ulaz s druge ulice. Ulazeći u sobu, pod našim svakim korakom se čulo pucketanje i škripanje tavana. Muž me je pogledao i upitao: ljubavi, kako se zove ovaj tvoj hotel? Hotel “Casa do Mercado, odgovorila sam i šokirala samu sebe. Pa ovo je Casa, f*ck, rezervirala sam Casu!
Da sam malo bolje gledala Casu nikada ne bih rezervirala ali na kraju nam je bilo baš drago. Totalno je upotpunila doživljaj Portugala. Svako jutro smo imali pravi portugalski doručak među lokalcima jer ovo nije klasičan hotel, u restoran “Case” slobodno mogu doći i jesti svi koji to žele, i to me se najviše dojmilo. Nalazi se u odličnom dijelu grada i do centra je samo 10ak minuta pješice.
Link za više informacija i rezervaciju je ovdje.

Kroz cijelo školovanje me zemljopis i povijest nisu pretjerano zanimali kao sada kada se nađem u nekoj drugoj državi pa krenem istraživati i uvijek mi malo znanja i informacija. Valjda to dođe tako s godinama i putničkom strašću.

Pa da krenem pisati od nekih osnovnih informacija.
Lisabon je s oko 550 000 stanovnika glavni i ujedno najveći grad Portugala.

Jedan od najstarijih gradova na svijetu.
Službeni jezik je portugalski, a valuta Euro.
Građanima Europe nije potrebna viza.
Zbog svoje mediteranske klime Lisabon je idealno odredište kroz svih 12 mjeseci u godini.
Grad je smješten na čak 7 brežuljaka i na ušću rijeke Tejo. Dvije strane ove rijeke spaja najduži most u Europi, most Vasco da Gama.

Na samo 45 minuta vožnje od Lisabona možete posjetiti najzapadniju točku Europe.

Ako imate malo više vremena onda u raspored svakako ubacite izlet u Sintru, o tome možete više pročitati ovdje.

Iako je jedan od najposjećenijih gradova u Europi, Lisabon nije skup grad odnosno za “normalne” cijene možete jesti finu hranu, uživati u dobrim vinima uz zvukove Fada, te razgledati sve važne znamenitosti. Grad je velik i nećete ga moći razgledati samo pješačenjem, do nekih mjesta morate ići nekom vrstom gradskog prijevoza. Postoji više vrsta karti za kombiniranje više prijevoznih sredstava. Meni najdraži u svim velikim gradovima su Hop On Hop Off autobusi, vrstu i cijenu karata možete ovdje pronaći.

Portugalci su jako ponosan narod i vole isticati svoju nacionalnost. Obožavaju svoju državu i pokazuju zastavu i boje Portugala gdje god mogu.

Otvoren su i spontan narod, meni osobno jako sličan Španjolcima. Obožavam tu njihovu srdačnost i toplinu.

Veliki su vjernici, barem tako kažu za sebe, čak 97% stanovništva je Rimokatoličke vjere. Posebno su ponosni jer je sveti Ante Padovanski rođen u Lisabonu 1195. godine. Preminuo je u Padovi 13. lipnja 1231. godine i u njegovu čast je nastala tradicija ukrašavanja balkona šarenim umjetnim cvijećem, raznoraznim trakama i lametama i naravno tu je i nezaobilazna uokvirena slika svetog Ante. Svake godine sredinom lipnja se održava višednevna fešta u njegovu čast i tada je u gradu posebno veselo.

Grad kojeg ćete prepoznati po pločicama

Azulejos. Odnosno pločice.
Jedna ljepša od druge.
Na svakoj kući, u svakoj ulici.
Mene su totalno oduševile. Trebam li uopće napominjati da su mi fotoaparat i mobitel bili pretrpani fotografijama pločica, kao da sam trgovački putnik. 🙂 Ali toliko su šarmantne da sam jednostavno morala uslikati skoro svaku, za uspomenu.

Više informacija o znamenitostima, vidikovcima, čuvenom tramvaju broj 28, muzejima i još mnogo toga možete pročitati u objavi Što vidjeti u Lisabonu, a ako imate vremena za izlet u Sintru onda svakako pročitajte i ovu objavu Sintra – jednodnevni izlet iz Lisabona.

I za kraj…

Lisabon je šarm i hedonizam. Ne možeš ga ne zavoljeti.
Grad u kojem ćeš pronaći sve što ti treba, more, sunce, fina hrana, dobra vina, muzika, ples… Čisti hedonizam.
I zato tebi, koji ovo čitaš, želim da u životu doživiš minimalno 5 dana hedonizma u Lisabonu.
Uživaj, i u životu i u Lisabonu.
Do sljedećeg čitanja…
Marija